Čudesna vrata – krštenje
Čudesna vrata – krštenje
Ovo razmišljanje posvećujem svojoj preksinoć preminuloj majci i uključujem je u vaše molitve.
Želim također u vaše molitve, na poseban način, danas, uključiti mladu ženu, prijateljicu Zrinku (36 g.) s djetetom manjim od godine, s teškom dijagnozom, u teškim trenucima, usred liječenja. “Bogu je sve moguće!” Proslavi ime svoje Gospodine!
“On nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu.”(Tit 3,5-6)
Na putu vjere prvi korak je obraćenje. Ipak, obratiti se ne možemo sami, ni izravnati krivudavo, ni uzdići ono što je nisko bez milosti Božje, bez njegove inicijative. On nas poziva na obraćenje, ali nas odmah i osposobljava snagom vjere, snagom milosti za taj put. Sve započinje ”kupelju novoga rođenja” – krštenjem, gdje nas Gospodin ispunja Duhom Svetim, opečaćuje, prožima Njime i tada postajemo sposobni, usprkos slabostima, hoditi u novosti života. Ne voli nas Bog zato što smo mi zapeli iz sve snage na svojem obraćenju i postali takvi kakve nas On traži nego zato jer nas on ljubi i u ljubavi stvara; jer nas ljubi prije, ”dok još bijasmo u grijesima”, prvi, zato možemo započeti novi život kao njegova ljubljena djeca.
Isus nam pokazuje put. Ulazi u vode Jordana i prima obraćeničko krštenje od Ivana, iako mu nije osobno potrebno. Tu ga odmah, na početku javnog djelovanja Otac proslavlja i zacrtava njegov put:”Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!” Duh Sveti silazi na njega u liku goluba. Isus, nakon toga, pun Duha Svetoga, pun Sile Božje, Pun Vatre Božje, odlazi u borbu, u pustinju, a nakon toga slijedi njegovo javno djelovanje, njegova silna djela i riječi, sve do smrti na križu, po kojoj smo spašeni i otkupljeni.
Svi mi koji smo kršteni u Isusa Krista, po njemu u krštenju primamo novi život iz vode i Duha Svetoga. Krstimo se u Njegovu smrt. Po krštenju postajemo članovi Crkve. U nas se utiskuje neizbrisivi pečat Boga živoga. Po krštenju u nama umire stari čovjek i rađa se novi s Kristom. To se, u biti, događa u sakramentu krštenja. Već smo otkupljeni, očišćeni, ali to ne znači da smo zato odmah postali imuni na grijeh i padove u životu. S tom ”snagom u sebi” trebamo ići i postajati i u moralnom smislu, iz dana u dan sve obraćeniji, sve svetiji. Bog je poput milosrdnog oca i majke koji s milosrđem, sućuti i praštanjem gleda na naše grijehe i padove, ali ljubeći nas traži od nas napor i obraćenje. Upravo nam je svijest da smo sinovi ili kćeri u Sinu, svijest da smo ljubljeni treba biti putokaz i ohrabrenje za upornu borbu, na putu obraćenja. Otvorimo vrata svoga srca Gospodina. Zazovimo Duha Svetoga, neka i u nama zapali vatru Božjeg života i pokrene nas na divno putovanje s Gospodinom. Kakve li avanture!
Mijo Rak