Biti prorok

2. veljače 2019.
Meditacije

Biti prorok…

Poštovani čitatelju, zastani na tren… Ostani u tišini  pred otajstvom Božjim. Neka Gospodin dodirne tvoje srce, tvoju dušu, tvoj život… On je Živi…Pročitaj riječi ljubavi koje tebi, danas, govori:

„Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka narodima postavih te. (…) Danas te, evo, postavljam kao grad utvrđeni, kao stup željezni, ko zidinu brončanu protiv sve zemlje: I borit će se s tobom, al te neće nadvladati jer ja sam s tobom da te izbavim…“

Gospodin iz ljubavi oblikuje i šalje svoga proroka! Šalje ga narodu koji je odlutao od Božjega puta. Poziva narod na obraćenje, jer mu je stalo do naroda, jer ga ljubi… Kako je velika zadaća proroka Jeremije! Ipak, ona će mu u životu donijeti puno patnje, puno borbe jer će biti razapet između Gospodina koji od njega traži vjerni navještaj istine koja se ne sviđa narodu u kojem se rodio, a koji voli i s kojim mora živjeti. Istina Božja u njemu je bila vatra koju je morao govoriti ili bi mu srce izgorjelo.

Svatko od nas na sebe može primijeniti ove Božje riječi, rečene proroku Jeremiji. Tebe i mene Bog je htio, ljubio, oblikovao u utrobi majke, pratio na putu života, podiže, ali i od nas traži obraćenje, vršenje njegove volje, u okolnostima koje je nama providio. To treba razlučiti i otkriti, doći do istine što ja moram činiti i govoriti. Koja je moja zadaća? Što Bog želi za mene, od mene? Nema važnijeg pitanja.

Isus je Spasitelj, Pomazanik – Mesija. S jedne strane njegovi bližnji iz Nazareta su zadivljeni onim što čini i govori, a s druge strane mu ne vjeruju i  pitaju se, otkuda mu to? Poznaju ga tolike godine, privikli su se na njega i misle da sve o njemu znaju. Isusa boli njihova nevjera… Isusa boli moja, tvoja nevjera… Njegove teške riječi: „Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju“ upućene su  ljudima svih vremena jer tako je lako previdjeti proroka, ne prihvatiti ga, ne cijeniti ga, odbaciti ga, kao Isusa sumještani, posebno kad je jedan od nas, blizu. Oprez! I mi koji smo po krštenju postali „njegovi“, koji smo cijeli život u Crkvi, budimo oprezni, jer i mi zbog velike blizine u kojoj se nalazimo možemo previdjeti Isusovu prisutnost u životu i dati mu slavu koja mu pripada.  Možemo biti „njegovi“, a opet mu ne vjerovati i ne živjeti po njegovoj riječi.

Kojim putem krenuti? Odgovor nam daje sveti Pavao u drugom čitanju. Ljubav je jedini istinski put koji vodi Gospodinu, važniji od svakoga znanja ili čudesa koja bi mogli učiniti,  ili siline vjere koja brda premješta, ili darova koje možemo imati, ili od bilo koje žrtve koju možemo prinijeti…  Ljubav prema Bogu, svim srcem, snagom i dušom i ljubav prema bližnjemju, kao prema sebi to je istinski put koji treba slijediti i ostvarivati. O kakvoj ljubavi se radi najljepše je opisao sv. Pavao u poslanici Korinćanima u 13 poglavlju:

„Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje…“

Kao što bi rekao sveti Augustin: „Ljubi i čini što hoćeš!“

Mijo Rak